- info@biljnaljekarna.hr
- Pon-Pet 8:00-15:00 Sub 7:00-12:00
Zato je tu Iva Dorić, nutricionistica koja stoji iza programa Okreni žlicu. Umjesto strogih pravila, Iva nudi strukturu koja se prilagođava stvarnom životu. Umjesto osjećaja krivnje – podršku. I umjesto stalnog popravljanja sebe – povratak stvarnim obrocima koji nas hrane i fizički i emotivno. U ovom intervjuu Iva nam otkriva kako prehranu pretvoriti u saveznicu zdravlja – i kako pritom ostati blaga prema sebi.
1. Iva, tvoj program “Okreni žlicu” već samim nazivom zvuči toplo i ljudski. Kako je nastao i što ti je bilo važno u njegovom oblikovanju?
Okreni žlicu odraz je onoga što je u srži postizanja bilo kojeg prehrambenog cilja – a to je promjena navika. “Okreni” simbolizira upravo tu promjenu, a “žlica” hranu.
Cilj programa je pojednostaviti svakodnevicu i pomoći ljudima da, unatoč užurbanom ritmu, pronađu svoj način kako se mogu hraniti zdravo, kuhajući domaće obroke. Okosnica programa je učinkovito planiranje jelovnika, edukacija o prehrani i mindsetu te baza nutritivno izbalansiranih recepata – za one trenutke kada ponestane ideja.
Zvučat će kao klišej, ali program je u meni sazrijevao godinama. Sve je počelo još tijekom fakulteta, nastavilo se diplomskim radom o edukaciji srednjoškolaca o pravilnoj prehrani, a kulminiralo povratkom iz Zagreba u rodni Osijek i prvim pozivima za predavanja uživo. Tada sam shvatila – ovo mi ide. Iako bi mala Iva bila baš iznenađena kad bi znala čime se danas bavim.
2. Kakve navike vidiš kod žena koje ti se javljaju – i s čime se najčešće bore kad je u pitanju prehrana?
Na početku samo mala napomena. Iako većinu mojih klijenata čine žene (i vjerujem da će tako ostati), radim i s muškarcima i uživam u njihovom drugačijem pristupu prehrani.
A kad pričamo o izazovima – najčešće su to nedostatak vremena, premalo ideja i osjećaj preplavljenosti. Moji klijenti često žele kuhati i cijene domaće obroke, ali im nedostaje sustav. Pitanja poput „Što ću danas kuhati?“ pojavljuju se svaki dan.
Tu je i nesigurnost oko informacija: primjerice, smijem li koristiti teflonsku tavu, je li u redu kuhati za više dana,…
Zato kroz Okreni žlicu gradimo jednostavan, fleksibilan sustav planiranja koji štedi vrijeme, smanjuje stres i uklapa se u život. Jer prehrana nije samo hrana – ona je usklađivanje naših navika, potreba i želja sa znanstveno utemeljenim znanjem.
3. Kako pristupaš promjeni prehrambenih obrazaca bez pritiska? Što ti je važno da klijentica osjeća tijekom procesa?
Promjeni nastojim pristupati vrlo strukturirano, ali s puno nježnosti i samosuosjećanja.
Taj pristup rezultat je godina školovanja i osvještavanja o važnosti njegovanja zdravog odnosa s hranom, ali i iz moje osobnosti. Baš nedavno završila sam dvomjesečni program s grupom klijentica i na zadnjem susretu napravile smo refleksiju na sve što smo zajedno prošle. Većina njih rekla je da jesu počele drugačije gledati na obroke – ali najbitnijim postignućem smatraju što više nisu opterećene krivnjom i frustracijom ako ne isplaniraju obroke za cijeli tjedan.
Iako se moj program temelji na planiranju prehrane, meni je najvažnije da se ono uklopi u stvarni život. Da ne bude još jedan pritisak – već podrška i užitak.
4. Pišeš i o zeolitu, vitaminu D, preskakanju obroka – koliko ti je važno educirati, a ne samo “dati plan prehrane”?
Mislim da je to već jasno – edukacija je srž svega što radim.
Moj cilj nije nametnuti pravila, već pružiti strukturu i znanstveno utemeljene informacije kao prijedlog. A onda klijent kroz praksu otkriva što njemu osobno najbolje funkcionira i što vrijedi zadržati, a što ne.
5. Na tvom Instagram profilu se vidi i briga za ritam života – ne samo tanjur. Kako balansiraš prehranu i svakodnevni tempo?
Jedini iskreni odgovor bio bi – nesavršeno.
Moje dvije velike životne vrijednosti su zdravlje i balans i iz toga proizlazi sve što jesam pa tako i snažno nastojanje za pronalaskom moje verzije zdravog načina života. Ono što sam do sada shvatila je da će to izgledati drugačije u svakoj fazi života. Primjerice, zdrav način života na početku poduzetništva potpuno je drugačiji u odnosu na zdrav način života uz osmosatno radno vrijeme i rad za nekoga drugoga.
Ipak, ono što nastojim izbalansirati uvijek je isto – pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnosti, dobar san, kvalitetno vrijeme s bliskim ljudima i duhovnost odnosno vjeru u Boga. To je pet stupova na kojima gradim svoj ritam života.
6. Postoji li neki mali korak, neka navika, koju svaka žena može već danas uvesti da poboljša odnos s hranom – ali i sa sobom?
Ovo je tako dobro pitanje i odgovor se krije već i u njemu.
Odnos kojega imamo s hranom proizlazi iz odnosa kojega imamo sa sobom tako da prvi (doduše, ne tako mali) korak je provjeriti kakav to odnos imam sa sobom, a onda na njemu raditi.
Prva mala navika koja zaista može imati veliki učinak, iako nema izravne veze s prehranom, je navika zahvalnosti. Zahvalnost na tijelu kojega imam, na okusima koje mogu kušati, na hrani koja mi je dostupna i hrani me. To je prvi korak prema nježnijem odnosu prema sebi iz kojeg onda prirodno proizlaze i bolje prehrambene navike.
A onda krenuti osluškivati svoju prehranu, što se tako lijepo može upravo u procesu planiranja prehrane.
7. Što za tebe znači intuitivna prehrana – i kako je ona suprotna dijetnoj kulturi koja nas često okružuje?
Dijetna kultura nas uči da trebamo stalno nešto popravljati – i da je kontrola ključ uspjeha. Ali iskustvo i znanost pokazuju suprotno.
Iznova se potvrđuje kako dijetna kultura, odnosno provođenje jedne dijete za drugom, nije strategija koja dugoročno donosi rezultate. Jer, što napravimo nakon dijete? Vratimo se na staro koje nas je i dovelo u situaciju iz koje smo htjeli izaći.
Za mene intuitivna prehrana znači naučiti što našem tijelu treba, slušati ga, povezati to sa znanjem o zdravlju i pritom uživati u hrani. Dakle, onaj cjeloviti pristup.
8. Kako izgleda tvoj osobni ritual hranjenja – imaš li neki svoj “spori doručak”, večernju šalicu čaja, nešto tvoje?
Ono što gotovo nikada ne preskačem je doručak tako da bih to mogla nazvati ritualom. Doručak mi je kao odskočna daska u danu jer mi na početku dana pruži priliku za brigu o sebi, ali i drugima ako ga pripremam za nekoga, i daje mi energije za sve što slijedi.
Nekada za njega imam više, a nekada manje vremena, ali od kada sam ušla u poduzetništvo i krenula si sama planirati raspored, primijetila sam kako si za doručak i nesvjesno ostavim puno vremena. To može biti zobena ili prosena kaša s voćem, palačinke od banane, jaja na sto načina ili sendvič s mozzarellom i pestom.
Bitno je da je tu, da je nutritivno izbalansiran i da u njemu onako gurmanski uživam.
9. Za kraj – što bi poručila ženi koja se osjeća izgubljeno među savjetima, tablicama i tuđim pravilima? Gdje da krene?
Iskreno? Iako nam je to neki prirodni nagon – ne moramo sve same. Preporučila bih da, ako ima za to resursa, potraži stručnu pomoć. Nutricionista s čijim stilom komunikacije i pristupom klikne, a u današnje vrijeme to možemo lako istražiti na društvenim mrežama. Smatram da danas imamo mogućnost odabirati prečice, a obratiti se stručnjaku upravo je jedna od njih.
A ako se to trenutno čini kao preveliki korak – pronađi pouzdanog stručnjaka i poprati sve što radi. Kažu da smo prosjek pet ljudi s kojima provodimo najviše svog vremena. Odluči se “provoditi vrijeme” s njim na društvenim mrežama.
Ivin pristup vraća nas onome što često zaboravimo: prehrana ne mora biti izvor stresa, već prostor brige o sebi. Kroz Okreni žlicu, ona pokazuje da zdrava prehrana ne mora biti savršena ni komplicirana da bi bila učinkovita – dovoljno je da bude dosljedna, prilagođena stvarnom životu i vođena znanjem, a ne krivnjom. To je pristup koji ne traži da budemo savršene – nego prisutne, nježne prema sebi i spremne napraviti male korake koji dugoročno čine razliku. Jer upravo u tim malim, svakodnevnim izborima – počinje prevencija i podrška zdravlju.
