“Endometrioza me naučila da slušam svoje tijelo” – razgovor s aromaterapeutkinjom Teom Crnjak

Tea, za početak – kako bi opisala svoj put? Kad je fitoaromaterapija postala tvoj poziv, a ne samo interes?

Oduvijek sam osjećala povezanost s prirodom, ali nisam ni slutila da će ljekovite biljke postati moj životni put. Fitoterapija je uvijek bila suputnik u mom životu, no prvi put me ozbiljnije pozvala tijekom srednje škole. Tada sam, tražeći rješenje za kronične dišne tegobe, instinktivno ušla u biljnu apoteku dok sam čekala tramvaj za doma jer sam osjetila da tamo postoje znanje koje vrijedi istražiti. Nekoliko mjeseci nakon ulaska u tu biljnu apoteku na križanju Frankopanske i Ilice sam prestala koristiti džepni inhalator.

Tijekom fakulteta zasadila sam svoje prve ljekovite biljke. U tom odnosu – između zemlje, biljke, mene i rasta – naučila sam koliko je priroda precizna i mudra i baš me zvala k sebi. Ona me zapravo stalno zvala, no pravi preokret dogodio se s dijagnozom endometrioze. To je bio trenutak koji me prisilio da preispitam temelje svog zdravlja i načina života. Počela sam istraživati zero waste pristup, tijekom prve trudnoće krenula živjeti low tox, a zatim se educirala za aromaterapeutkinju i herbalistkinju.

U početku sam učila prvenstveno za sebe – kako bih si mogla pomoći na nekonvencionalne, ali cjelovite i dugoročne načine, te kako bi mogla svoju obitelj podizati na drugačijim temeljima i učenjima i sa drugačijim pristupom. No, kako su se rezultati gomilali, a moje iskustvo raslo, shvatila sam da ovo znanje ne može ostati samo moje. Što sam više svjedočila promjenama na sebi i drugima, to je poziv da ga dijelim bio glasniji.

Endometrioza je česta, ali često i nevidljiva. Kako si ti saznala da je imaš – i kako te to iskustvo promijenilo?

Od menarhe imam bolne menstruacije koje su zahtijevale visoke doze analgetika, a često i odlazak na hitnu po dodatne injekcije. Nema tableta koje nisam probala, a između svoje 13. i 23. godine izgubila sam previše dana zbog bolova i kroničnog umora koji su me doslovno paralizirali. Znala sam da nešto nije u potpunosti normalno – bila sam jedina u društvu koja je svaki mjesec završavala na hitnoj, jedina kojoj je osnovno kretanje i tuširanje postajalo nemoguća misija i jedina koju u nekim trenucima nisu mogli razumijeti kada bi pričali o menstrualnim bolovima. Nerijetko bi me partner morao nositi u kupaonicu i pomagati mi oko tuširanja, jer bih od bolova ostajala potpuno nemoćna i jedino što sam mogla je plakati.

S obzirom na to da su moji simptomi bili realtivno ekstremni od samog početka, nisam znala prepoznati trenutak kada nešto postaje još gore. Tijelo mi je neprestano slalo signale, ali su ih liječnici godinama ignorirali i pripisivali ih jednostavno činjenici da sam žena, a kao društvo smo bol u ženskom životu normalizirali. No, 2017. godine, dok sam se spremala za fakultet, osjetila sam nešto drugačije – kao da u sebi imam veliki vodeni balon. Spomenula sam to partneru, a on je odmah rekao da idemo u bolnicu. Tamo su se liječnici šokorali kad su otkrili cistu od 7 cm koje nije bilo na pregledu godinu dana prije, visoki CRP i povišen CA125. Gledali su me s nevjericom jer nisam izgledala kao netko tko trpi toliku bol. Ali kako to često biva kod žena koje godinama trpe bol – ona se na licu više ne vidi.

Dijagnoza je, prije svega, bila potvrda da nisam luda ni preosjetljiva. Bila mi je to ogromna psihološka olakšica. No umjesto da je vidim kao kaznu, odlučila sam je prihvatiti kao učiteljicu. I tu je krenuo moj put iscjeljenja.

Koliko ti je u tom procesu pomogla priroda – biljke, eterična ulja, cikličnost? Jesi li od početka znala kamo da kreneš ili je to bio put učenja?

Na početku nisam imala nikakva znanja o endometriozi, niti sam znala što mi se zapravo događa. Imala sam 23 godine i jedino što sam znala bilo je da moram završiti diplomski, pa sam bila fokusirana na njega i tijekom tog prvog boravka u bolnici prije i poslije operacije. Ni tada nisam bila svjesna što točno endometrioza znači i kako utječe na moj život, ali sam već onda intuitivno počela ispitivati liječnike o načinu života, prehrani i svim mogućnostima koje bi mi mogle pomoći, ali nisam naišla na podršku u tom smjeru nego mi je rečeno da te stvari neće napraviti puno razlike. Nažalost, odgovor koji sam dobila bio je jedini koji mi nije odgovarao – rješenje je pilula ili trudnoća. To me nije zadovoljilo, iako sam se odlučila s partnerom za trudnoću, pa sam nastavila istraživati jer sam znala
da trudnoća nije krajnje rješenje.

Moj put započeo je s promjenama u životu koje mi je unutarnji osjećaj govorio da trebam napraviti, iako nisam ni znala kako bih ih nazvala. Prvo je to bio low tox način života, koji sam započela 2017. u prvoj trudnoći. To je bio ključni trenutak jer sam vidjela ogromne promjene u svom zdravlju. U tom procesu sam počela koristiti aromaterapiju svakodnevno, a osobito mi je pomogla u upravljanju stresom. Kao netko tko je sklon stresu, majka s malom bebom i žena s endometriozom, to je bila moja slaba točka (i danas je uz privatni posao i dvoje djece) i aromaterapija mi je poslužila kao predivan alat za upravljanje stresom i oporavak od istog.

Kao što to obično biva, jedna navika vodi do druge. Kako sam počela smanjivati stres, prirodno sam se okrenula istraživanju cikličnosti i načina kako možemo podržati naš ciklus kroz cijeli mjesec. Kao ambiciozna osoba koja voli puno raditi, trebalo mi je vremena da prihvatim da ne mogu sve odjednom, ali nakon dva burnouta, to je bila ključna lekcija na mom putu – naučiti usporiti, udahnuti, biti prisutna u trenutku i omekšati se. Biti nježnija prema sebi.

Rekla bih da je moj put učenja bio i ostao bogat i ispunjen i da će se nastaviti u istom stilu – uz puno istraživanja, učenja i prihvaćanja da osobni rast ne prestaje i da uvijek imamo nešto u svom životu što zahtjeva malo više pažnje nego inače.

Postoji li neka biljka ili kombinacija koju bi nazvala “svojim saveznikom” u tom periodu?

U početku je moj najveći saveznik bila muškatna kadulja! Kad sam otkrila da mogu proći kroz uobičajeno bolnu menstruaciju bez šake tableta, to mi je bio jedan od boljih dana u životu. Općenito su prirodni analgetici i protuupalne biljke moji najveći saveznici. Izdvojila bi, uz muškatnu kadulju, kurkumu i đumbir kao protuupalne saveznike bez kojih endo žena ne bi trebala ići kroz dan.

Rad s drugim ženama koje imaju endometriozu – kako pristupaš tome? Što im najčešće treba, osim terapije?

Ženama s endometriozom prije svega treba osjećaj da ih netko zaista čuje. Nažalost, velik dio svog odraslog života provele su osjećajući se ignorirano ili neshvaćeno. Treba im sigurnost – prostor u kojem mogu omekšati, otpustiti kontrolu i osloboditi se perfekcionizma. Mislim da je to jedan od ključnih elemenata rada na endometriozi.

Moja prva edukacija za žene s endometriozom bila je usmjerena na razumijevanje same bolesti: laboratorijskih pretraga, operativnih zahvata i medicinskih aspekata – uglavnom sve one stvari koje sam i ja htjela znati, a nitko mi ih nije objasnio u tom trenu. Nakon toga sam radila samo 1:1 sa ženama s endometriozom kroz savjetovalište i nekoliko webinara, a sada sam otvorila Endo Hub – poseban prostor unutar svog membershipa, gdje im pružam podršku kroz edukaciju o fitoterapiji, aromaterapiji, upravljanju stresom, nutritivnoj terapiji, emocionalnoj anatomiji, zdravlju zdjelice i mnogim drugim temama.

Jedan od najvećih problema je što žene s endometriozom stalno nailaze na iste generičke savjete, koji nisu uvijek primjenjivi na sve. Ja ne tvrdim da je moj pristup 100% učinkovit za svakoga – jer svi dolazimo s vlastitim sklopom uvjerenja, navika, genetskih predispozicija i naslijeđenih obrazaca, ali
ono što znam jest da je moj pristup drugačiji. Ne fokusiram se samo na fizičke simptome, već radim holistički, povezujući tijelo, um i emocije. Vjerujem u izreku “u zdravom tijelu zdrav duh”, ali isto tako znam da je za ozdravljenje tijela
potreban zdrav duh. Tijelo mora osjećati sigurnost da bi moglo iscijeliti.

Kroz svoj rad često pričaš o važnosti slušanja tijela i ciklusa. Što ti tvoje tijelo danas govori?

Uvijek govorim da simptomi nikad nisu samo simptomi – oni su način na koji naše tijelo s nama komunicira. Ako ih znamo čitati, oni nam mogu reći gdje trebamo usmjeriti pažnju i podršku. Slušanje i praćenje ciklusa pomaže nam prepoznati te male signale, čak i prije nego što se razviju u ozbiljnije probleme.

Na primjer, kroničan umor može biti povezan s tihim upalama u tijelu, nesanica u lutealnoj fazi može ukazivati na neuravnotežene razine progesterona, jaka PMS anksioznost često je povezana s osjetljivošću na promjene kortizola i inzulina, a bolne menstruacije mogu se ublažiti svjesnijim vođenjem lutealne faze – kroz prehranu, odmor i emocionalnu regulaciju.

Danas mi tijelo ne govori ništa što mi već prije nije reklo – samo ga sada bolje slušam. Više ne čekam da se pojavi iscrpljenost da bih shvatila da sam pretjerala. Znam što će se dogoditi ako se preopteretim radom, zanemarim kretanje ili donesem nekoliko “loših” izbora zaredom.

Ali ako moram izdvojiti što mi sada tijelo najviše poručuje, to je usporavanje. Moj prirodni ritam je sporiji, ali ispunjeniji – moje tijelo voli šetnje, svjesne obroke, mir i tišinu, dodir sa zemljom i biljkama, prisutnost u kuhanju, ritualima njege i cikličnom radu. Ono najbolje funkcionira kada mu dajem prostor za regeneraciju, a ne kada ga pokušavam prisiliti na tempo koji mu ne odgovara. Zapravo, što ga više slušam, to mi sve manje treba “popravljanje”. Jer kada živim u skladu s njim, ono radi za mene, a ne protiv mene.

Imaš li neki svoj ritual kad osjetiš da te “vuče dolje” – da se vraća bol, umor, frustracija?

Apsolutno. Kod mene prvo nastupa anksioznost – i to je moj prvi znak da sam predugo u fight or flight modu i da je vrijeme za reset. Nemam neki fiksni protokol, ali imam svoj unutarnji kompas koji mi kaže kada moram stati i vratiti se sebi.

Prvi korak je provjera što sve nesvjesno nosim sa sobom – posebno jer radim s klijenticama i često upijam njihove emocije, priče, traume. Ako taj teret ne osvijestim i ne otpustim, on se manifestira kroz bolnu menstruaciju, ovulacijsku nelagodu, sporiju regeneraciju i kroničan umor. Točno znam da, ako ne napravim reset, ulazim u začarani krug iscrpljenosti i upalnih reakcija.

Najvažnije mi je maknuti vanjske utjecaje i pitati se – kako sam? Što želim? Čega trebam više, a čega manje? Ako to ne napravim, riskiram da ignoriram male znakove dok ne postanu veliki problemi.

Moji reset rituali su kreativnost, priroda i svjesno bivanje u tijelu. Pomaže mi usmjeravanje na kreativne projekte, boravak na otvorenom, dugo ispijanje kave (bezkofeinske) ili kakaa uz fantasy knjigu, duge šetnje u kojima vodim monologe i procesuiram emocije. Ayurvedske prakse poput abhyange, aromaterapija, rad s rukama – sve to mi pomaže vratiti se u svoje tijelo. Također, radim i digitalni reset – maknem distrakcije, otpratim profile koji mi u tom trenutku ne služe, posložim digitalni prostor.

Volim nove početke, a mislim da nam ih život neprestano pruža. Svaki put kad rastemo, učimo i mijenjamo se, zapravo prelazimo iz jednog identiteta u drugi. I to mi je prekrasno – jer kada znaš raditi sa svojim tijelom, znaš raditi sa životom i onda ti ti periodi koji te “vuku dolje” zapravo služe kao nekakvi kompasi da je vrijeme za presložiti prioritete.

Postoje li mitovi ili zablude o endometriozi i prirodnom pristupu koje bi voljela razbiti?

Joj definitivno postoji. Jedan od najvećih mitova je da endometriozu možeš riješiti s jednom ili dvije biljke. Često me žene pitaju: Koju biljku uzimati za endometriozu? – misleći da postoji neki čarobni pripravak koji će riješiti problem. Ako prirodni pristup koristimo kao farmakoterapiju – gubi se cijela poanta holističkog rada. Biljke nisu pilule. Prirodni pristup nije zamjena za lijekove, već poziv na promjenu – promjenu načina na koji živimo, kako postavljamo prioritete, kako njegujemo tijelo i kako slušamo sebe.

Prirodni pristup endoemtriozi se ne krije u superbiljci ni u strogoj prehrani, nego u životnim navikama: kako se krećemo, kako spavamo, kako reguliramo stres, dajemo li si dozvolu za odmor i sl. Biljke, prehrana i sve ostalo što smatramo prirodnim pristupom su alati koji će podržati temeljne postavke na kojima vodimo život, ali nikako ne brzo rješenje.

Ako ne znamo stati i samo gledati u drvo 15 minuta bez osjećaja krivnje – nismo u pravom holističkom pristupu. Prirodni pristup endometriozi nije dodatak životu nego poziv na promjenu načina na koji vodimo život.

Kako balansiraš sve – rad, majčinstvo, terapiju, svoj healing journey? Što ti pomaže ostati uzemljena?

Ovo je vjerojatno jedno od “najskupljih” pitanja koje dobijem s vremena na vrijeme. Odgovor je jednostavan – ne balansiram, ali biram gdje ide moj fokus. Dugo sam tražila način da sve uskladim – posao, majčinstvo, vlastiti put iscijeljenja. Vjerovala sam da negdje postoji savršena formula za balans, nešto što će mi omogućiti da sve “držim pod kontrolom”. Ali balans nije ono što nam treba – jer balansiranje znači stalno imati fokus na previše stvari odjednom, a to iscrpljuje. Uz to se trebamo naučiti opustiti jer zaista gotovo ništa nije pod
našom kontrolom.

Umjesto toga, naučila sam mijenjati fokus prema onome što u tom trenutku treba moju pažnju. Nekad je to posao, nekad obitelj, nekad ja sama. I to je u redu. Život se odvija u fazama i ne moramo sve nositi jednako svaki dan.

Najviše mi je pomogao rad s unutarnjim kritičarem i perfekcionizmom. Dugo sam živjela s osjećajem da negdje kasnim, kao da do određene dobi moram imati sve posloženo. Sada taj obrazac brže prepoznam i svjesno ga mijenjam. Shvatila sam da nije poanta u tome da sve stignem, nego da znam kad stati.

I nije slučajno što kod žena s endometriozom vidim isti taj obrazac – stalnu težnju ka kontroli, perfekcionizam, osjećaj da uvijek trebaju “još malo bolje”. Ali što više forsiramo sebe, to nas tijelo glasnije upozorava da trebamo stati. Nekad je najveća promjena upravo u tome da si dozvolimo samo biti – bez grižnje savjesti.

Za kraj – što bi poručila ženama koje tek ulaze u svijet prirodne podrške? Koji je prvi korak koji mogu napraviti već danas?

Za kraj, poručila bih ženama koje tek ulaze u svijet prirodne podrške da prvi korak bude iskrenost prema sebi i introspekcija. Zapitajte se što bi se moglo dogoditi ako se posvetite sebi, ako se obvežete sebi i svom zdravlju. Ovaj korak nije samo o fizičkom zdravlju, već i o emocionalnom i mentalnom prostoru koji morate otvoriti za vlastiti iscjeljujući proces.

Nakon toga, preporučujem da nađu mentora koji će im pomoći snaći se u ovom procesu i koji će im pružiti podršku koja je prilagođena njihovim specifičnim potrebama. Prirodna podrška nije instant rješenje, ali je dugoročno najisplativiji put. Možda je sporiji od brzih, modernih rješenja, ali donosi trajne promjene koje su temeljene na ravnoteži, holističkom pristupu i vlastitom razumijevanju tijela.