- info@biljnaljekarna.hr
- Pon-Pet 8:00-15:00 Sub 7:00-12:00
Kristina, kako je izgledao tvoj put – od klasične medicine prema fitoaromaterapiji? Što te potaknulo da ih spojiš?
Na ovo pitanje obožavam odgovarati! Naime, ja sam osoba, koja je sve ovo što naglašavam i spajam, zapravo duboko proživljavala. Anksioznost se kod mene počela javljati u 20.-tima, a kulminirala je u prvoj trudnoći. Zbog srama i straha od osuđivanja okoline, zatvorila sam se i svega par ljudi je znalo kroz što prolazim. Kasnije je na naplatu došao i gospodin stres. Budući da moj izbor nisu bili klasični lijekovi,
sama sam tragala za mogućim rješenjima-od nefarmakoloških metoda pa sve do biljaka.
Do edukacije iz fitoaromaterapije i vlastitih uvida poboljašanja nakon primjene iste sve su to bili pokušaji, pokušaji da si pomognem uz pomoć biljaka. Edukacija i pravilno vođena terapija potpuno su mi promijenili život – okrenula sam se za 180 stupnjeva! Ne mogu biti ništa drugo osim duboko zahvalna. Biljčice su postale moj saveznik u svakodnevici.
Što ti je donijelo iskustvo rada s pacijentima kao liječnica, a što si pronašla u biljkama što medicina možda još ne nudi?
Rad s pacijentima dao mi je sigurnost – onu unutarnju, stručnu sigurnost da mogu s razumom procijeniti kada i kako uopće ima smisla uvoditi biljne pripravke. I jednako važno-kada to nije opcija, kada klasična medicina mora biti jedini put.
Kroz godine sam sve više susretala pacijente koji su se osjećali loše, iscrpljeno, anksiozno, nalazi bi pokazivali da je “sve u redu”. U toj “sivoj zoni”, između zdravlja i bolesti, klasična medicina često ne nudi dovoljno odgovora. Tu su biljke donijele ono što sam tražila. Povezivanje sa sobom, dublje razumijevanje, nježan, ali učinkovit odgovor.
Danas često radiš sa ženama koje se bore sa stresom, tjeskobom i kroničnim umorom. Kako pristupaš takvim stanjima – i kao liječnica, i kao fitoaromaterapeutkinja?
Točno tako. I kao liječnica, i kao fitoaromaterapeutkinja. To uvijek ističem i ne isključujem jedno od drugoga. Sama ne znam kako bih mogla biti fitoaromaterapeutkinja bez “medicinske baze”. Medicina mi daje strukturu, znanje o dijagnostici i razumijevanje simptoma iz šire kliničke slike, dok mi fitoterapija i aromaterapija omogućuju da pristupim ženi kao cjelini – tijelu, emocijama, svakodnevici. Ne pristupam stresu ili tjeskobi samo kroz simptome, nego kroz način života – ritam dana, prehranu, kvalitetu sna, odnose… Biljke u tom procesu nisu samo „prilog“ već stvarna podrška – blage su, a moćne i često upravo one naprave prvi pomak kad se osjećamo zaglavljeno.
Postoji li neka sinergija između tih dvaju pristupa koju često koristiš – recimo, kada preporučiti biljku, a kada recept?
Apsolutno postoji sinergija. I mislim da je upravo ta kombinacija ono zbog čega mi se žene često i javljaju. Ako žena ima ozbiljne simptome koji traju mjesecima, npr. tjeskobu koja je paralizira ili kroničnu iscrpljenost koja utječe na rad i odnose, onda medicina daje dijagnozu i okvir. U većini slučajeva, biljna terapija postane prva linija.
Npr. kod nesanice neću odmah preporučiti recept za tablete za spavanje nego čajeve, biljne ekstrakte i večernje rutine koje pomažu tijelu da se samo vrati u ravnotežu. Da se razumijemo, i druga strana mora biti otvorena za takav tip terapije. Kad postoji prostor, ja sam za to da prvo idemo putem biljaka. Kad je stanje ozbiljno i zahtijeva brzu intervenciju, tu nastupam kao liječnica.
Koje biljke i eterična ulja najčešće koristiš u podršci emocionalnom zdravlju i anksioznosti? Imaš li
neku “go-to” kombinaciju?
Najčešće su to biljni anksiolitici poput pasiflore, zatim valerijana kao biljni sedativ, a volim i šafran koji se naziva biljnim antridepresivom 21. stoljeća. Ovisno o težini tegoba, uvodim i adaptogene poput ašvagande ili rodiole. Od eteričnih ulja moji favoriti su lavanda, bergamot i naranča.
U mojoj ordinaciji se redovito mogu namirisati citrusne note, a to primjećuju i moji pacijenti. Jednom mi je jedna majka koja je došla na pregled s djetetom rekla: “ Ovako kako miriši Vaša ordinacija, trebala bi mirisati ordinacija svakog liječnika.” Toga se uvijek rado sjetim!
Moja “go-to” kombinacija bi bila kombinacija biljaka koje sam navela, a za svoje pacijente ne bih generalizirala kombinacije jer svakom pristupam individualno.
Kod nas još uvijek vlada sumnja prema prirodnim metodama, pogotovo među medicinarima. Kako tvoji kolege reagiraju na tvoj dodatni put?
Vjerujem da se stavovi polako mijenjaju, a vjerujem da će to potvrditi i moji kolege. Kod nekih nailazim na veliko oduševljenje, a neki su indiferentni. Vjerujem da je budućnost u integraciji. U tome da kao liječnici ne zaboravimo na cjelovitost čovjeka; i da ako imamo znanje o prirodnim metodama koje mogu pomoći, zašto ih ne koristiti.
Imaš li priču iz prakse koja ti je posebno ostala u srcu – gdje si vidjela koliko fitoterapija može napraviti razliku?
Naravno, ali nije tu samo jedna, više ih je. Kad bih morala izdvojiti samo jednu, ne bih u tome uspjela. Negdje sam pročitala da pričati o stresu znači pričati o životu. I o ovome se ovdje baš radi! To je i moja priča, na kraju balade.
Uglavnom, to budu životne situacije u kojima se kod žena zbog opće iscrpljenosti, izmorenog živčanog sustava, nekvalitetnog sna, preplavljenosti, dugotrajnog nemira, počinje urušavati svakodnevica. Kada one više ne funkcioniraju kao žene, majke, kad ih partneri ne prepoznaju, a ni one same sebe. Tada ih uz podršku biljaka nježno vraćam sebi.
Neki slučajevi imaju iza sebe i kronične dijagnoze, a upravo regulacijom živčanog sustava, uz smanjenje stresa, anksioznosti, poboljšanja sna i te kronične priče budu pod većom kontrolom.
Iz ovakvih situacija nemam samo riječi nego i laboratorijske nalaze koji to potvrđuju-npr. kod jedne dijabetičarke su glukozni spikeovi nakon korištenja biljne terapije puno manji nego su bili prije korištenja iste.
Kako ti sama brineš o svom zdravlju kad te preplavi svakodnevica? Imaš li neki svoj ritual za balans?
U ovoj fazi života najviše vremena posvećujem – osvještavanju. Svjesno važem što mi koristi, od čega se osjećam bolje, što podržava moj san, raspoloženje, vodim računa o namirnicama koje unosim, kakve odnose njegujem, kakve energije puštam u svoj prostor.
Kada nešto izvana ne mogu promijeniti – uvijek se vraćam unutra i na ono što mogu: na disanje, odmor, tišinu, rutinu, bivanje sa samom sobom. Uložila sam puno u svoje mentalno zdravlje i još stalno ulažem. Zapravo kad god “skrenem s puta” imam alate kojima se uvijek mogu vraćati-od biljnih lijekova do raznih tehnika umirivanja.
Vjerujem da je to temelj-kako bih ja bila dobro, kako bih mogla biti tu za druge. Kad me svakodnevica preplavi, vraćam se osnovama: smanjim distrakcije, idem ranije na spavanje, pripremam nutritivno dobre obroke, odem u prirodu… U zadnje vrijeme i sama prakticiram ono što dijelim – kroz izazov “Digital detox”, koji sam osmislila za one koje se žele ponovno povezati sa sobom. I meni ponekad zatreba isti reset koji dajem drugima – jer i ja sam žena, majka, zdravstvena djelatnica koja balansira svakodnevicu.
U kojem smjeru vidiš budućnost medicine? Ima li mjesta za prirodne metode i više integrativnog pristupa?
Apsolutno vjerujem da budućnost medicine leži u integraciji – u tome da prestanemo gledati na tijelo i duh odvojeno i da se spoji najbolje iz oba svijeta: klasična medicina i holistika.
Sve češće viđamo pacijente koji ne traže samo dijagnozu i recept nego i razumijevanje, podršku, prevenciju. I to je ono gdje prirodne metode – poput biljaka, eteričnih ulja, promjena načina života – imaju svoje mjesto. Ne kao zamjena za “medicinsko” nego i kao dodatak koji donosi ravnotežu.
Integrativni pristup ne znači „ili-ili“, nego „i-i“ – i znanje moderne medicine, i snaga prirode. I to je smjer kojem težim u svom radu.
Za kraj – što bi poručila ženama koje osjećaju da ih “klasična medicina ne vidi do kraja”? Gdje da počnu tražiti podršku?
Kao prvo i osnovno bih istaknula-osloboditi se srama i straha! Još uvijek se na mentalno zdravlje gleda kroz “drugačije” naočale i nije isto doći pred nekoga i reći: “Boli me grlo.” ili “Ne spavam danima, muče me užasne misli./ Imam neke neobjašnjive strahove od kojih mi srce lupa 100 na sat ili idem na wc 5x dnevno.”/ ”Više ne mogu živjeti ovako, ako nešto ne poduzmem za sebe raspsnut će mi se glava.”…
No, mi smo ti koji moraju to normalizirati. Pričati, pričati i pričati o mentalnom zdravlju! Koliko li se puta ja znam našaliti na račun vlastite aksioznosti i stresa… Moći drugoga slušati i ono najvažnije, čuti! Često čujem kako se anksioznost i posljedice kroničnog stresa uzimaju kao nešto prolazno ili još gore, da su si ti ljudi nešto umislili. Nisu, samo ih mi ne čujemo dovoljno dobro.
Ako osobe nisu zadovoljne onime što im se može ponuditi “for free”, onda tražiti dalje. Jako je bitno da s terapeutom, kojeg imate preko puta sebe, kliknete i ostvarite neki dobar odnos, da upravo tražite onoga s kim ćete “klinknuti”. Vjerujem da i to povećava vjerojatnost uspješnosti terapije.
Dakle, tražiti ono što će rezonirati s vama samima-kod nekih će ta stanja i tegobe popraviti nefamakološke metode poput tehnika disanja, joge, psihoterapije…, kod drugih će to biti sintetski lijekovi, trećih biljna terapija…
Zadnje, ali nikako ne manje bitno-ne odustajati od traženja pomoći. To je možda najgore od svega, pokušati i odustati. Sigurna sam da se za svaku tegobu može naći neko rješenje. Ponekad je prvi korak ono što će pokrenuti najveću promjenu.
Mir nije uvijek odsutnost stresa – ponekad je to samo prostor koji si damo da zastanemo, oslušnemo i podržimo sebe. Kristina nas podsjeća da taj prostor možemo stvoriti i uz biljke, i uz znanje, i uz ljubav prema sebi.
Ako ti je ovaj razgovor bio koristan ili te dotaknuo, podijeli ga s nekom svojom ženom. Neka se krug podrške nastavi širiti.
